Nakon Kružne mape odnosa, tim uviđa da izazov postoji u mreži ljudi, grupa i struktura i, umjesto da žuri prema rješenju, bira jedan kut gledanja kroz koji nastavlja istraživati izazov.
Odabirom jedne osobe ili grupe, bez obzira na zonu u kojoj se nalazi, tim „zumira“ njezin kut gledanja i kroz to produbljuje razumijevanje odnosa, napetosti i utjecaja koji oblikuju sustav. Taj izbor ne znači da su drugi manje važni, niti da će buduća rješenja biti „samo za njih“. On služi kao privremena točka oslonca — način da tim ne ostane na općim dojmovima, već da se zadrži uz konkretno iskustvo.